Potentilla visianii (Vis. et Panč.) Panč. 1865

= Potentilla poteriifolia Vis. et Panč. 1862

= P. pimpinelloides Panč. 1856 non L.

Pun naziv taksona:

Potentilla visianii (Vis. et Panč.) Panč., Mem. Ist. Veneto 12: 18 (1865) - (ex Mem. Ist. Veneto 10: 11, tab. 2, fig. 2, 1862)

De Visiani, Roberto, Pančić, J.: Plantae serbicae rariores aut novae. A Prif. Roberto de Visiani et Prof. Josepho Pančić descriptae et icinibus illustratae. Decas II. - Typis J. Antonelli edit., Venetiis, 1866, 18 pp., Tab. VIII-XV. (Ex Vol. XII, Memor. Imp. Reg. Institut).

De Visiani, Roberto, Pančić, J.: Plantae serbicae rariores aut novae. A Prof. Roberto de Visiani et Prof. Josepho Pančić descriptae et iconibus illustratae. Decas I. - Typis J. Antonelli, Venetiis, 1862, 26 pp, Tab. I-VII. (Ex Vol. X, Memor. Imp. Reg. Institut).

Locus classicus: Brdjani (Visiani & Pančić 1862: 11).

Typus: Brđani, Pančić 4517, 1856, BEOU!

Opis: Višegodišnja biljka. Rizom jak, granat. Cvetna stabljika uspravna, do 45 cm visoka, crvenkasta, sa kratkim štrčećim dlakama, dugačkim dlakama i žlezdama. Prizemni listovi sa dugačkim drškama, perasti. Listića 11-17, klinasto objajasti, 4-25 mm dugački do široko klinasto objajasti i 3-3,5 mm široki, sa 2-7 yubaca, retko dlakavi i žlezdasti. Cvetova obično mnogo, u razređenim terminalnim cimoznim cvastima; cvetne stabljike obično 10 mm dugačke. Čašični listići trouglasto-lancetasti. Listići dvojne čašice duguljasti, jednaki dužini čašičnih listića, ili duži od njih. Krunični listići 8-10 mm dugački, žuti, mnogo duži od čašičnih listića. Stubić nešto konusan, končast, kraći od ploda.

Opšte rasprostranjenje: Endemit centralnog dela Balkanskog poluostrva, rasprostranjen u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Albaniji i Makedoniji. Rasprostranjenje u Srbiji: Ibarska klisura kod Raške, Brđanska klisura, Zlatibor, Kremna, klisura Rzava između Duge Poljane i Karajukića bunara, Ibarska klisura kod Maglića, Stolovi (Greda), Studena, Kopaonik (Vlajkovci iznad Brzeća), Banjska, G. Kamenica, Srbovac, Goleš, okolina Peći (Koprivnik).

Stanište: Otvoreni strmi kamenjari ili svetle proređene crnoborove i beloborove šume na serpentinitskoj podlozi.

Ostalo: Vrsta nije zakonom zaštićena na području Srbije. Međutim, obuhvaćena je Crvenom Listom vaskularne flore Evrope, što joj daje status vrste od međunarodnog značaja. Na pašnjačkim terenima, kao i strmim serpentinitskim kamenjarima i proređenim šumama crnog i belog bora brojnost populacija je još uvek velika (po 20-30 jedinki na metar kvadratni). U višegodišnjim posmatranjima određenih površina nije zapažena tendencija većih promena. Ipak, potencijalna opasnost preti od ekstenzivne ispaše (ovce i koze). Prema IUCN kategorizaciji stepena ugroženosti označena je kao LR nc (niska verovatnoća opasnosti ali zavisna od zaštite). Isti status ugroženosti važi i za područja nacionalnih parkova: Kopaonik, Tara, Šara i Prokletije.