Potentilla mollis Panč. 1884

Potentilla mollis Panč. 1884

= ? Potentilla rupestris L. 1753

Pun naziv taksona:

Potentilla mollis Panč., Fl. Princ. Serb., Addit. 139 (1884)

Pančić, J.: Dodatak Flori Kneževine Srbije od Dr-a Josifa Pančića - Additamenta ad Floram Principatus Serbiae. - Izdanje Kraljevske srpske državne štamparije, Beograd, 1884, 253 str.

Locus classicus: Zlatibor: Kremna (Pančić 1884: 139).

Typus: Zlatibor, Rzav, Pančić 4327, sub. Potentilla calycina Boiss. prov. nova, 1856, BEOU!

Opis: Višegodišnja biljka. Rizom debeo, granat, pokriven tamnomrkim ljuspama, odrveneo. Stabljika 20-40 cm visoka, uspravna, granata, gusto dlakava i retko žlezdovita. Listovi pri osnovi stabljike perasti, objajasti, dvojno rovašeni, sa tupim ili oštrim zupcima. Listića stabljike mali broj, redukovani. Cvetovi na kratkim drškama, 12-20 mm široki, brojni; dvojna čašica mnogo kraća od čašice. Čašica izduženo jajasta do trouglasta, često šiljata. Krunični listići beli, objajasti 5-7 mm dugi, duži od čašice. Stubić duplo duži od plodića. Orašice kruškaste, glatke, žućkasto obojene.

Opšte rasprostranjenje: Endemit centralnog dela Balkanskog poluostrva, rasprostranjen samo u Srbiji. Rasprostranjenje u Srbiji: Zlatibor (Kremna - Locus classicus: ), Ozren kod Sjenice.

Stanište: Vegetacija strmih serpentinitskih kamenjara.

Ostalo: Vrsta do sada nije zakonom zaštićena. Međutim, s obzirom da se radi o lokalnom endemitu Srbije, koji je i od međunarodnog značaja, predlaže se njena hitna zakonska zaštita, kao i kompletna zaštita njenih retkih staništa (Kremna, između Tare i Zlatibora, kao i Ozren kod Sjenice). Prema IUCN kategorizaciji stepena ugroženosti označena je kao LR nc (niska verovatnoća opasnosti ali zavisna od zaštite). Isti status ugroženosti važi i za šire područje nacionalnog parka Tara (Kremna). Vrsta je, do skora, smatrana bliskom sa P. rupestris i P. geoides, i opisivana kao varijetet od prve. Međutim, nedavno je uporednom morfološkom studijom navedenih taksona ustanovljeno da se radi o dobroj vrsti, neoendemitu, zastupljenom na svega dva pomenuta lokaliteta u Srbiji (Niketić & Diklić 1990). Nekontrolisano ekstenzivno stočarstvo i pošumljavanje strmih serpentinitskih kamenjara na pomenutim lokalitetima moglo bi ozbiljno ugroziti njen opstanak.