Senecio erubescens Panč. 1883 non Ait.

= S. pancicii Degen 1902

= Senecio balkanus Panč. in sched. (1880), «nom. nudum»

Pun naziv taksona:

Senecio erubescens Panči., Elem. Fl. Bulg. 201 (1883), non Ait.

Pančić, J.: Građa za Floru Kneževine Bugarske. - Glasnik Srpskog učenog društva, Beograd,1883, knjiga 53, str. 161-231.

Locus classicus: Stara planina - Tri čuke (Pančić 1883: 201).

Holotypus: Stara planina, Tri čuke, Pančić 10204, sub. Senecio balkanus, BEOU!

Lectotypus: Stara planina, Kopren, Pančić 10205, sub. Senecio balkanus, 1880, BEOU!; Stara planina, Tri čuke, in uliginosis et rivularibus, Pančić 10221, sub. Senecio erubescens Panč., 1882, BEOU!

Opis: Višegodišnja biljka sa kosim, pri vrhu zadebljalim korenom. Stabljika visoka 25-50 cm, uspravna, gola, granata samo pri vrhu u predelu cvasti, proređeno paučinasto dlakava. Listovi proređeno paučinasto dlakavi, ogolićuju, po obodu bez sitnih zubaca; prizemni listovi u rozeti, kao i donji listovi stabljike, na dugim drškama, jajasti do izduženo eliptični, dugi 5-9 cm, široki 2,5-5 cm, po obodu krupno testerasto nazubljeni, sa jajastim do polusrcastim, urezanim do zupčastim vršnim režnjem, u donjem delu često i sa 2-3 para manjih bočnih linearnih režnjeva; ostali ± pravilno raspoređeni po celoj stabljici, naglo se smanjuju ka njenom vrhu; u srednjem delu stabljike sedeći, duguljasti ili lancetasti, lirasto perasto deljeni, pri osnovi ušasto obuhvataju stabljiku; gornji listovi stabljike linearni i nedeljeni. Glavica (1)2-6(8) u nepravilnoj proređenoj gronjastoj cvasti; glavice poluloptaste, 3-4 cm široke, pri osnovi sa nekoliko linearnih ljuspastih brakteja, malo kraćih od involukruma; involukrum dug 7-9 mm; filarije crvenosmeđe do crvenkaste, linearne, zašiljene, paučinasto dlakave, ogolićuju. Cvetovi narandžastožuti; ligula 12-15, duge 7-10 mm, zrakasto raširene. Ahenije valjkaste, duge 3 mm, gole.

Opšte rasprostranjenje: Centralni delovi Balkanskog poluostrva: istočna Jugoslavija (Stara planina), zapadna Bugarska (Stara planina, Vitoša, Rila, Pirin, Rodopi, Osogovske planine), centralna Makedonija (Jakupica).

Rasprostranjenje u Srbiji: Stara planina: Bratkova strana «=”Bata”», Kopren, Krvave bare, izvorište Dojkinačke reke, Govedarnik, Tri čuke, izvorište Jelovičke reke, Džemerovo lojze.

Stanište: Na Staroj planini, oko Koprena, staništa se odlikuju izuzetno vlažnom mezoklimom, povoljnom za razvoj tresavske vegetacije. Na tim staništima, kao tipična higrofita, S. pancicii raste na otvorenim tresavskim terasama, pored planinskih potoka, na blago nagnutom, često i kamenitom terenu, na silikatnoj podlozi, u visinskom dijapazonu od 1450-1700 m. Konstatovana je u kontaktnoj zoni zajednica Cardamino-Rumicetum balcanicae i Eriophoro-Caricetum flavae.

Ostalo:Vrsta je na prostoru Srbije i Jugoslavije krajnje ugrožena, a u flori Bugarske je uključena u kategoriju retkih taksona (R). Brojnost populacija ove vrste na Staroj planini se procenjena na manje od 1000 zrelih jedinki sa tendencijom postepenog smanjenja. S obzirom da nastanjuje tresavska staništa koja su inače fragilni ekosistemi, isušivanje, ispaša, nitrifikacija i gaženje, glavni su negativni faktori koji ugrožavaju populaciju ove vrste. Zbog toga je S. pancicii Zakonom zaštićen kao prirodna retkost u Srbiji, a staništa tresavskog tipa na kojima ova vrsta raste, nalaze se od 1996. godine u okviru Parka prirode "Stara planina".