Uvod

O Josifu Pančiću, jednom od najznačajnijih evropskih botaničara prošlog veka, napisano je veoma mnogo članaka, studija i opširnih monografija. Prošle godine su u izdanju Zavoda za izdavanje udžbenika iz Beograda, na srpskom jeziku izdata i njegova Sabrana dela u opusu od 12 knjiga. Medjutim, na ovom mestu su na novi, virtuelni način, u najkraćem obliku, u slici i reči prikazani negov životni put, njegov naučni i prosvetni opus i obilje novih biljaka koje je pored čuvene omorike, Pančić saopštio svetskoj nauci.

Pored ovih, manje ili više već poznatih stvari, na ovom mestu se po prvi put naša i svetska javnost detaljnije može upoznati, sa moguće najvrednijom pančićevom zaostavštinom, njegovim herbarom koji ga danas čini možda još besmrtnijim i večitijim nego sva njegova pisana dela i opisi njegovih novih vrsta. Herbarium Pancicianum, je danas postao sam po sebi predetom značajnih naučnih istraživanja - to je polje novih otkrića, zbirka koja botaničkoj nauci nudi mnoga taksonomska i sistematska rešenja, zbirka koja pruža sliku o stanju biljnog sveta u ovom delu Evrope u prošlosti, i zbirka koja nas upozorava na opasnosti od iščezavanja tog fantastičnog sveta u budućnosti.

Ova prezentacija, namenjena je s jedne strane onim "običnim" korisnicima Interneta, koji ovo neverovatno sredstvo komunikacije koriste da brzo i lako saznaju nešto novo, odnosno onima koji nove informacione tehnologije koriste za lakše i brže sticanje i proširivanje svojih znanja.

S druge strane ova je prezentacija namenjena svetskoj botaničkoj javnosti. Ona nije zamišljena kao publikacija u kojoj se iznose definitivni naučni sudovi njenih autora o statustima pančićevih taksona i značaju njegovog dela. Ona je pre svega zamišljena kao pokušaj da se danas, 111 godina nakon smrti velikana naših prirodnih nauka, na jedan novi, virtuelni način, preko Josifa Pančića i njegove herbarske zaostavštine uspostavi još življa i još plodotvornija komunikacija izmedju evropske i srpske botaničke nauke. Komunikacija koja je izmedju ostalog u prošlom veku izdigla i samog Josifa Panića iz sredine u kojoj je živeo i radio i svrstala ga u red onih koji su svojim delom obeležili botanička istraživanja u Evropi u toku prošlog veka.

Takodje, ova je prezentacija zamišljena da bude podstrek svim poštovaocima svojih velikih predaka; da bude impuls da se slični sajtovi pojave u što većem broju, i da se na taj način omogući da zainteresovani sa svih strana sveta, sa zanemarljivim utroškom vremena i novca, upoznaju one najznačajnije radnike i njihova dela koja danas predstavljaju snažne temlje svetske botaničke nauke.

I još više od toga, ova prezentacija verujemo veoma uspešno promoviše ideju o “elektrotipovima”. Već danas nije teško zamisliti da se na velikim računarima stotina botaničkih institucija i hiljadama persolnalnih računara botaničara specijalista širom sveta, nadje mnoštvo dovoljno kvalitetnih elektronskih slika, koje kao “virtuelni elektronski tipovi” čuvaju identitet vrsta čija imena nose, možda bolje nego sve mere predostrožnosti kojima su njihovi pravi tipski primerci podvrgnuti u herbarijumskim zbirkama.